Jeremiah 51

1Ovako govori Gospod: evo, ja ću podignuti na Vavilon i na one koji žive usred onijeh koji ustaju na me vjetar koji mori. 2Poslaću na Vavilon vijače koji će ga razvijati i zemlju njegovu isprazniti, jer će ga opkoliti sa svijeh strana u dan nevolje njegove.

3Strijelac neka nateže luk na strijelca i na onoga koji se ponosi svojim oklopom; i ne žalite mladića njegovijeh, potrite mu svu vojsku, 4Neka padnu pobijeni u zemlji Haldejskoj i izbodeni na ulicama njegovijem.

5Jer nije ostavio Izrailja i Jude Bog njihov, Gospod nad vojskama, ako i jest zemlja njihova puna krivice svecu Izrailjevu. 6Bježite iz Vavilona i izbavite svaki dušu svoju da se ne istrijebite u bezakonju njegovu, jer je vrijeme osvete Gospodnje, plaća mu što je zaslužio.

7Vavilon bijaše zlatna čaša u ruci Gospodnjoj, kojom opoji svu zemlju; vina njegova piše narodi, zato poludješe narodi. 8Ujedanput pade Vavilon i razbi se; ridajte za njim; donesite balsama za rane njegove, ne bi li se iscijelio.

9Liječismo Vavilon, ali se ne iscijeli; ostavite ga, i da idemo svaki u svoju zemlju; jer do neba dopire sud njegov i diže se do oblaka. 10Gospod je iznio pravdu našu; hodite, da pripovijedamo na Sionu djelo Gospoda Boga svojega.

11Čistite strijele, uzmite štitove; Gospod podiže duh careva Midskih, jer je Vavilonu namislio da ga zatre; jer je osveta Gospodnja, osveta crkve njegove. 12Na zidovima Vavilonskim podignite zastavu, utvrdite stražu, postavite stražare, namjestite zasjede; jer je Gospod namislio, i učiniće što je rekao za stanovnike Vavilonske.

13O ti, što stanuješ kraj vode velike i imaš mnogo blaga! dođe kraj tvoj i svršetak lakomstvu tvojemu. 14Gospod nad vojskama zakle se sobom: napuniću te ljudima kao skakavcima, i oni će ti pjevati pjesmu.

15On je stvorio zemlju silom svojom, utvrdio vasiljenu mudrošću svojom, i razumom svojim razapeo nebesa. 16Kad pusti glas svoj, buče vode na nebesima, podiže paru s krajeva zemaljskih, i pušta munje s daždem, i izvodi vjetar iz staja njegovijeh.

17Svaki čovjek posta bezuman od znanja, svaki se zlatar osramoti likom rezanijem; jer su laž likovi njegovi liveni i nema duha u njima. 18Taština su, djelo prijevarno; kad ih pohodim poginuće. 19Nije taki dio Jakovljev; jer je on tvorac svemu i on je dio našljedstva njegova; ime mu je Gospod nad vojskama.

20Ti si mi bio malj, oružje ubojno, i tobom satrh narode i tobom rasuh carstva. 21I tobom satrh konja i jahača njegova; i tobom satrh kola i koji sjeđahu na njima.

22I tobom satrh čovjeka i ženu, i satrh tobom starca i dijete, i satrh tobom momka i djevojku. 23I tobom satrh pastira i stado njegovo, i tobom satrh orača i volove njegove ujarmljene, i satrh tobom knezove i vlastelje.

24I platiću Vavilonu i svijem stanovnicima Haldejskim za sve zlo koje učiniše Sionu, na vaše oči, govori Gospod.

25Evo mene na tebe, goro, koja zatireš, govori Gospod, koja zatireš svu zemlju, i zamahnuću rukom svojom na te i svaliću te sa stijena, i načiniću od tebe goru izgorjelu. 26I neće uzeti od tebe kamena za ugao ni kamena za temelj, jer ćeš biti pustoš vječna, govori Gospod.

27Podignite zastavu u zemlji, zatrubite u trube među narodima, pripravite narode na nj, sazovite na nj carstvo Araratsko, Minijsko i Ashanansko; postavite vojvodu suprot njemu, dovedite konje kao skakavce bodljikaste. 28Pripravite narode suprot njemu, careve Midske i vojvode njihove i sve vlastele njihove i svu zemlju države njihove.

29I zemlja će se zatresti i uzmučiti, jer će se misao Gospodnja izvršiti na Vavilonu da obrati zemlju Vavilonsku u pustinju da niko ne živi u njoj.

30Prestaše vojevati junaci Vavilonski, stoje u gradu, nesta sile njihove, postaše kao žene, izgorješe stanovi njihovi, prijevornice njihove polomiše se. 31Glasnik će sretati glasnika, i poslanik će sretati poslanika da jave caru Vavilonskom da mu je uzet grad sa svijeh krajeva, 32I da se brodovi uzeše i jezera izgorješe ognjem i vojnici se prepali.

33Jer ovako veli Gospod nad vojskama Bog Izrailjev: kći je Vavilonska kao gumno; vrijeme je da se nabije, još malo, pa će doći vrijeme da se požnje.

34Izjede me i potr me Navuhodonosor car Vavilonski, načini od mene nepotreban sud, proždrije me kao zmaj, napuni trbuh svoj milinama mojim, i otjera me. 35Nepravda koja se čini meni i mojemu tijelu neka dođe na Vavilon, reći će stanovnica Sionska, i krv moja na stanovnike Haldejske, govoriće Jerusalim.

36Zato ovako veli Gospod: evo, ja ću raspraviti parbu tvoju i osvetiću te; i osušiću more njegovo, i izvore ću njegove osušiti. 37I Vavilon će postati gomila, stan zmajevski, čudo i potsmijeh, da niko neće živjeti u njemu.

38Rikaće svi kao lavovi i viti kao lavići. 39Kad se ugriju, iznijeću im da piju, i opojiću ih da se razvesele i zaspe vječnijem snom, da se ne probude, govori Gospod. 40Svešću ih na zaklanje kao jaganjce, kao ovnove s jarcima.

41Kako se predobi Sisah i uze se hvala sve zemlje? kako Vavilon posta čudo među narodima? 42More usta na Vavilon, pokri ga mnoštvo vala njegovijeh.

43Gradovi njegovi postaše pustoš, zemlja sasušena i pusta, zemlja gdje niko ne živi, niti prolazi kroz nju sin čovječji. 44I pohodiću Vila u Vavilonu i izvući ću iz usta njegovijeh što je proždro, i neće se više stjecati k njemu narodi, i zid će Vavilonski pasti.

45Izidi iz njega, narode moj, i izbavite svaki svoju dušu od žestokoga gnjeva Gospodnjega. 46Nemojte da odmekne srce vaše i da se uplašite od glasa koji će se čuti u zemlji; a doći će glas jedne godine, a poslije njega drugi glas druge godine, i nasilje će biti u zemlji, i gospodar će ustati na gospodara.

47Zato evo idu dani kad ću pohoditi rezane likove Vavilonske, i sva će se zemlja njegova posramiti, i svi će pobijeni njegovi pasti usred njega. 48Nebo i zemlja i sve što je u njima pjevaće nad Vavilonom, jer će doći na nj sa sjevera zatirač, govori Gospod. 49I kao što je Vavilon učinio da padnu pobijeni Izrailjevi, tako će pasti u Vavilonu pobijeni sve zemlje.

50Koji utekoste od mača, idite, ne stojte; pominjite Gospoda izdaleka, i Jerusalim neka vam je u srcu. 51Posramismo se, što čusmo rug, stid popade lice naše, što tuđini uđoše u svetinju doma Gospodnjega.

52Zato, gle, idu dani, govori Gospod, kad ću pohoditi rezane likove njegove, i po svoj zemlji njegovoj ječaće ranjenici. 53Da se Vavilon i na nebo popne, i na visini da utvrdi silu svoju, doći će od mene na nj zatirači, govori Gospod.

54Čuje se velika vika iz Vavilona, i velik polom iz zemlje Haldejske. 55Jer Gospod zatire Vavilon, i ukida u njemu veliku vrevu; i vali će njihovi bučati kao velika voda, vika će se njihova razlijegati. 56Jer dođe na nj, na Vavilon, zatirač, junaci se njegovi zarobiše, lukovi se njihovi potrše; jer je Gospod Bog koji plaća, doista će platiti.

57Opojiću knezove njegove i mudarce njegove, vojvode njegove i vlastelje njegove i junake njegove, da će zaspati vječnijem snom i neće se probuditi, govori car kojemu je ime Gospod nad vojskama. 58Ovako veli Gospod nad vojskama: široki zidovi Vavilonski sasvijem će se raskopati, i visoka vrata njegova ognjem će se spaliti, te će ljudi biti uzalud radili, i narodi se trudili za oganj.

59Riječ što zapovjedi prorok Jeremija Seraji sinu Nirije sina Masijina, kad pođe od Sedekije cara Judina u Vavilon četvrte godine carovanja njegova; a Seraja bješe glavni posteljnik. 60A Jeremija napisa u jednu knjigu sve zlo koje šćaše doći na Vavilon, sve ove riječi što su napisane za Vavilon.

61I reče Jeremija Seraji: kad dođeš u Vavilon, tada gledaj i pročitaj sve ove riječi; 62I reci: Gospode, ti si govorio za ovo mjesto da ćeš ga zatrti da niko ne živi u njemu, ni čovjek ni živinče, nego da je pustoš dovijeka.

63A kad pročitaš ovu knjigu, veži kamen za nju, i baci je u Efrat. I reci: tako će potonuti Vavilon i neće se podignuti oda zla koje ću pustiti na nj, i oni će iznemoći. Dovde su riječi Jeremijine.

64